S obzirom na nepravilnost markice kako u horizontalnom, tako i u vertikalnom smislu, arhitektonski zadatak je bio razvijati dizajn u pravcu nekog usvojenog arhitektonskog elementa koji je aplikativan na cijeli objekat i koji će se čitati kao kontinuirani patern.

S obzirom da je glavna fasada objekta jugozapadna,i problem zaštite od sunca trebalo je riješiti u istom kontekstu.

Cijeneći da estetski elemenat je jedino opravdan ako je i funkcionalan, rješenje smo našli u ovojnici fasade koja svojim pravilnim kosim elementima tvori omekšanui pokrenutu liniju terasa-lođa  po horizontali. Po vertikali, te kose plohe postaju idealno mjesto za vertikalne sklapajuće skrinove-grilje, koje se nižu po pravilnom  redu.  Na taj način, čitava fasada na obje lamele  postaje zavjesa.